小米6纪念版小米手环2亮相：发布会上有望亮相！
Gramatika (arh. slovnica)[1] jest prou?avanje pravila koja upravljaju uporabom jezika. Skup pravila koji upravljaju pojedinim jezikom jest gramatika tog jezika, i stoga se za svaki jezik ka?e da posjeduje vlastitu gramatiku. Gramatika je dio op?enite discipline koja prou?ava jezik zvana lingvistika ili jezikoslovlje. Gramatika predstavlja na?in razmi?ljanja o jeziku.
Ve?ina suvremenih jezikoslovaca gramatiku shva?a kao pojam koji kao potpolja obuhva?a fonetiku, fonologiju, morfologiju, sintaksu, semantiku i pragmatiku. Tradicionalno, me?utim, gramatika uklju?uje samo morfologiju i sintaksu.
Gramatike evoluiraju uporabom i razdvajanjem ljudskih populacija. Pojavom pisanih predstavljanja tako?er se pojavljuju i formalna jezi?na pravila. Formalne su gramatike kodifikacije uporabe razvijene promatranjem. Kako se pravila ustanovljuju i razvijaju, pojavljuje se i preskriptivna (propisna) koncepcija gramatike. Taj proces obi?no uzrokuje odstupanje izme?u svakodnevne tada?nje uporabe jezika i one koju jezikoslovci prihva?aju kao ispravnu. Jezikoslovci u pravilu smatraju da preskriptivne gramatike nemaju nikakvog opravdanja van estetskih ukusa njihovih autora. Me?utim, u sociolingvistici se preskripcije smatraju dijelom obja?njenja za?to neki ljudi ka?u "Nisam ni?ta u?inio", a drugi "Nisam i?ta u?inio", a neki ka?u jedno ili drugo ovisno o dru?tvenom kontekstu.
Formalno prou?avanje gramatike je va?an dio obrazovanja jo? od najmanje dobi naprednim u?enjem, iako pravila koja se u pou?avaju u ?kolama nisu "gramati?ka" u smislu u kojem ve?ina jezikoslovaca koristi taj termin, jer su puno vi?e preskriptivna nego deskriptivna.
Konstruirani jezici postaju danas sve uobi?ajeniji. Mnogi su stvoreni kako bi potpomogli ljudsku komunikaciju (na primjer, naturalisti?ki Interlingua, shematski Esperanto, te logi?ki kompatibilan umjetni jezik Lojban), ili su pak stvoreni u nekom fikcijskom radu (na primjer klingonski jezik i vilenja?ki jezici). Svaki od ovih jezika posjeduje svoju gramatiku.
Pogre?no se vjeruje da analiti?ki jezici imaju jednostavniju gramatiku od sinteti?kih jezika. Analiti?ki jezici rabe sintaksu za preno?enje informacije koja je kodirana infleksijom u sinteti?kim jezicima. Drugim rije?ima, redoslijed rije?i nije bitan i morfologija igra znatno va?niju ulogu u ?isto sinteti?kim jezicima, dok u analiti?kim jezicima morfologija nije toliko va?na i sintaksa igra zna?ajnu ulogu. Kineski i afrikaans, na primjer, su visoko analiti?ki i zna?enje je stoga vrlo kontekstno ovisno. (Oba posjeduju neke infleksije, i imali su ih vi?e u pro?losti, te stoga s vremenom postaju sve manje sinteti?kima i sve vi?e "?isto" analiti?kima.) Latinski, koji je visoko sinteti?ki, koristi afikse i infleksije kako bi prenio istu informaciju koju kineski prenosi sintaksom. Budu?i da su rije?i latinskog jezika poprili?no (iako ne potpuno) samosadr?avaju?e, razumljiva re?enica latinskog jezika se mo?e na?initi permutiranjem elemenata u proizvoljnom redoslijedu. Latinski ima slo?enu afiksaciju i jednostavnu sintaksu, dok za kineski vrijedi obrnuto.
U ra?unarstvu, sintaksa svakog programskog jezika je definirana formalnom gramatikom. U teoretskom ra?unarstvu i matematici, formalne gramatike definiraju formalne jezike. Chomskyjeva hijerarhija definira nekoliko va?nih klasa formalnih gramatika.
- Univerzalna gramatika
- Nejednozna?na gramatika
- Analiti?ki jezik u odnosu na sinteti?ki jezik
- Teorija upravljanja i vezanja
- Lingvisti?ka topologija
- Sintaksa
- Bede Rundle. 1979. Grammar in Philosophy. Oxford.
- Chris Foryth. 1981. Grammar through time
- Ralph Waldo Emerson et al. 2006. The Classics of Style
- ↑ Gramatike (slovnice) hrvatskoga jezika Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje